Jazz-standardi u izvođenju naših vokalista

Već smo navikli na činjenicu da su naši jazz-glazbenici skloni repertoarima sastavljenim isključivo ili pretežito od njihovih originalnih skladbi i aranžmana. Vrlo ćemo rijetko u repertoarima njihovih recentnijih koncerata ili CD-a naići na izvedbe ponekog jazz-originala ili jazz-standarda. Tim je zanimljivija pojava nekih naših vokalista da repertoare obogate ponekim jazz-standardom ili da poneki od diskova osvježe spomenutim pretežito američkim repertoarom. Odnosi se to i na jazz-standarde malobrojnih europskih autora, a među njih možemo ubrojiti tek nekoliko poput Autumn Leaves Josepha Kosme, pretežito u tradicionalnom jazzu izvođene teme Bei mir bist du schön Sholoma Secunde i eventualno blues-valcer Bluesette Jeana Tootsa Thielemansa. Takvi programi nisu uglavnom komercijalni i vrlo brzo nestaju s diskografske i repertoarne scene. To u ovom trenutku navodi i o razmišljanjima o budućnosti naše jazz-diskografije, koja sve više napušta svoje dosadašnje oblike pa se u ovom trenutku vraća nekoj novoj verziji vinila ili nekim tehničkim inovacijama. No gramofonske ploče i diskovi ostaju ipak nekom vrsti osobne iskaznice i pojedinih vokalista. Tu ne bi trebalo zaboraviti često ponavljanu činjenicu da vokalne interpretacije jazz-standarda ostaju u nas uvijek u dominaciji ljepšeg spola. Ako apstrahiramo izbor dubrovačke vokalistice Maje Grgić, koja je u svom repertoaru između ostalih tema izabrala i za izvođene ne baš laku skladbu Chicka Coree Spain, tko se uopće sjeća primjerice početka karijere Gabi Novak i njezine prve 10-inčne LP-ploče, na kojoj je izvodila i jazz-standard Moonlight In Vermont ili njezinih suradnji s nekadašnjim Zagrebačkim jazz kvartetom s bledskih festivala jazza iz početka šezdesetih godina prošlog stoljeća? Među prve jazzom nadahnute naše vokalistice možemo ubrojiti Francisku Fis, poznatu ponajprije jazz-publici s redovitih nastupa u nekadašnjem zagrebačkom klubu Bachus na Tomislavovu trgu. Kao njezina osobna iskaznica služi CD izdan još nekad s nizom njezinih interpretacija američkih jazz-tema i standarda, ostvarenih tijekom nastupa na jednom od davnih ljetnih festivala u istarskim Balama. Bila je to jedna od njezinih live suradnji s istaknutim zagrebačkim jazz-gitaristom Ivanom Kapecom, kojeg također upoznajemo na disku nazvanu Franciska & Trio. U triju su u nizu tema američkih autora pjevačicu pratili zagrebački gitarist s kojim je i inače surađivala, ovaj put uz pratnju riječke ritam-sekcije u sastavu: Henri Radanović kontrabas, i Tonči Grabušić, bubnjevi. Na disku su u interpretaciji Franciske Fis i trija predstavljene teme od You And The Night And The Music i Nature Boy preko On A Clear Day i Beautiful Love sve do For Sentimental Reasons i Bye Bye Blackbird.

Francisca Fis

Zdenka Kovačiček pjevačica je specifična glasa i improvizacije, jednako vrijedna u sferi zabavne i jazz-glazbe, s kojom se pobliže upoznala tijekom dužeg boravka u Njemačkoj. Privrženost jazzu pokazala je više puta, no kao njezina osobna legitimacija ostaje njezin CD snimljen tijekom nastupa sa skupinom istaknutih zagrebačkih džezista u dvorani Lisinski u programu nazvanu Zdenka pjeva Ellu i Lelu. Tom su prilikom tonski zabilježeni neki od najpoznatijih hitova velike Elle Fitzgerald u interpretaciji poznate zagrebačke vokalistice. U njezinoj interpretaciji s tog diska, a bilo ih je u sferi jazza još, slušamo poznate teme poput Lady Be Good, Lady Is A Tramp, It’s Wonderful, Too Close For Comfort, Basin Street Blues, Blue Moon. Naslov diska Zdenka pjeva Ellu i Lelu dovodi nas do naše u ovom trenutku najistaknutije jazz-pjevačice Lele Kaplowitz, koja je imala sreću da je duže vrijeme boravila u Sjedinjenim Državama, te je u Hrvatsku dovela i svog supruga, američkog pijanista, tubista i aranžera Joea Kaplowitza, danas člana Jazz orkestra HRT-a. U mnoštvu dosad objavljenih diskova i ona pokazuje namjeru uvrštavanja aranžmana popularnijih pjesama u svoje programe. Disk LeKap ostvaren je s njezinom stalnom ritam-sekcijom u sastavu: Joe Kaplowitz, glasovir i aranžmani, Damjan Grbac, kontrabas, i Tonči Grabušić, bubnjevi, a repertoarni dio uključuje njezine snimke nekih izrazitih jazz-tema poput Yeh Yeh te jazz-standarda Too Close For Comforf, All Or Nothing At All, Love Me Or Leave Me i Take Five. Našu u svijesti šire publike provjerenu interpretkinju zabavne glazbe Radojku Šverko sve češće u programe pozivaju i organizatori naših jazz-festivala. Ne bez razloga jer ta pjevačica već godinama tijekom mnogobrojnih internacionalnih turneja pjeva i jazz-standarde, a odnedavno može se pohvaliti i dvostrukim live CD-om jazz-standarda s njezina nastupa na zagrebačkom festivalu jazza održanom u KD Blagoje Bersa Muzičke akademije u Zagrebu. Iz opsežna programa vrijedi izdvojiti izvođenje jazz-standarda As Time Goes By, The Shadow Of Your Smile, Georgia On My Mind, My Funny Valentine, The Man I Love, Autumn Leaves, Our Love Is Here To Stay te bossa-novu The Girl From Ipanema. Spomenutim se damama u zadnje vrijeme u svojim poznim godinama pridružio i jedan pjevač. Miro Ungar, nekadašnji član popularnog zagrebačkog vokalnog kvarteta 4 M, sve se češće pojavljuje kao interpret američkih jazz-standarda uz pratnju jazz-kvarteta Davora Križića ili u zadnje vrijeme i sastava Django iz Siska. Pjevajući jazz-standarde u zagrebačkom klubu Kontesa zabilježene na disku Nice And Jazzy, Ungar izvodi niz jazz-standarda poput They Can’t Take That Away From Me, Georgia On My Mind, Lulu’s Back In Town, blues-standarda Route 66 i St. Louis Blues, Pennies From Heaven, All Of Me i još neke prisjećajući se navodno svojih mladih dana i interpretacija Franka Sinatre i Tonyja Bennetta.